Mutna svijetla kiÅ¡ovitog grada ostala su iza nas,U meni pada posljednja nada da razumijeÅ¡ moj glas,Niz staklo klize krupne kapi i moje riječi klize uz njih,Kad bi se vratili posljednji sati ,promjenit neÅ¡to dali uspio bi.Zaustavljam se i otvaram vrata s kiÅ¡om su riječi prestale,Tvoj zadnji osmjeh zaklanja tama, a moj u meni zapinjeSve ono Å¡to je bilo sve, sad se u niÅ¡ta se zatvara,Nazad krenem ne okrećem se, dok se noć u jutro pretvara.A žao mi je nas, žao mi je snova ugaslih, naÅ¡ih želja glas sad je tako dalek tako tih.A žao mi je nas i znam da neznam sebi priznati da naÅ¡ih želja jaz i tebe i mene od nas će odvesti