Stotine kilometara daleko od meneil prostim jezikom sa one strane rekegde noæu gore duše,planine i kuæei neke svetiljke sad toliko dalekeHiljadu krikova i iscrtkanih slikahiljadu užasa i strahova u noæihiljadu stvari o kojim ne želiš da prièašhiljadu onih o kojim neæeš moæiGde si, bože gde sicrni se dani reðaju u nizušta još da se desitako daleko, a tako tako blizuSada je neko drugaèije dobai pevaju se neke druge pesmena kraju veka razlupala se slikai ništa više isto biti ne smeSve one ulice što poznavao sam dobroniz koje ove noæi niko neæe proæisvi oni ljudi koje voleo sam mnogoa videti ih više nikad neæu moæiZa jedan dan desilo se tristaova glava više nikad neæe biti istaZa jedan dan desilo se tristaova zemlja više nikad neæe biti istaGde si,Bože gde sicrni se dani reðaju u nizušta još da se desitako daleko,a tako tako blizu?