Moja zemlja je u obliku srca, tu izmedu istoka i zapada,U njoj narod voli da puca i jedan drugog da napada,Tu zive tri vjere, tri nacije, svako svakog u glavu jebe,Svi su zeljni separacije.Njome vladaju tri predsjednika, tri stolice za tri vuka,Za baliju, ustasu i cetnika, sva tri zeljna patnje i muka,A narod jadan pati, u dzepu nema ni pare,Primoran za vlast umirati, ostale mu bijeda i rane,Iz rana dusa otisla, nema vise ni veresije ni popusta,Nema osmijeha i pomoci, kuce se zakljucavaju po noci,Svi vjeruju u bolje sutra, al nikad nista ne cine,Uporno jedu hljeb bez putera, dok gazde lazu s bine,A bine su cvrste, jer ih drze ljudi s pendrekom i puskama,Svojim gazdama vijerno sluze, da zive ugodnije i duze,Bit ce bolje stariji govore, vi ste nase mlade nade,Ja ne nasjedam na takve fore i folove, zelim zivjeti svoje snove,Blizu mora na balkanu izmedu istoka i zapada,Ja lijecim svoju ranu i molim boga za malo rada…