Dan je izgoreo u trenu kao flešplamenom belog usijanjaoblaci napadaju horizontposlednji put iz oèajanjaVraæao sam se sa vrha svetovavišim od najviših sopranatražio sam princezu istinuna kraju modrog okeanaSamo kamenje oblik ne menjanoæ me razbila na sto delovaa ja sam nikad neæu moæida ih pokupim da se sastavimSvet je predgraðe grada Edenaimam užasan strah od vozovapa bi da da me usne njeneda me uveèe od sveg izleèe