U modroj zori u mirisima tijela ona je do mene na mojim rukama spi,Pod nas se prostrla postelja bijela u zraku nad nama igraju njezini sni,Udahne glasno i naglo se prene ruke mi stavi na dlan ,Primakne glavu još bliže uz mene, i opet klone u san, jutarnji san, ljubavni san.A vrijeme teæe i ja moram poæi, lagano ustajem ne želim buditi nju,Zadnji put gledam usnule oèi možda je susretnem u nekom buduæem snu.U snu se okreæe usne mi nudi, poljubac jedan za kraj,Zamolim sunce da je ne budi neka obuzda svoj sjajDolazi kraj, dolazi kraj.A ja sam želio da budem sa njom, da zavirim malo u njezine sne,Da zauvjek zaspem, da je zauvjek ljubim i da nikad ne odem od nje.