Ti si usla u moj pogled,u moj pogled k’o u zagrljaj,pa me naterash da pricham,nemam obichaj.Leptiri u mom stomaku,uvek me na tebe potsete.Ja ih uspavam na foru,al te osete.Onda potonem u sebe,tamo dole sretnem tebe,pa se slike k’o komadi oshtrog stakla,zariju u dlan.Nikog ne volim da sretnem,ljude gledam k’o kroz kameru,mogao bih da snimim srecne,nemam nameru.Svetli svetlo kroz roletne,tanke zute notne linije,ja po njima pishem pesmu,a ti, skini je.Onda potonem u sebe,tamo dole sretnem tebe,pa se slike k’o komadi oshtrog stakla,zariju u dlan.Ulica, zmaj od nocaja,ovde su chuda moguca,Zmaj od nocaja.Ulica, tabla limena, i na njoj ‘mesto imena,Zmaj on Nocaja.